Dan kada je BBC nasamario celu naciju i emitovao jednu od NAJBOLJIH PRVOAPRILSKIH ŠALA ikada
/Foto: AI
U svetu se danas, 1. aprila, obeležava Dan šale kada ljudi prave bezopasne smicalice i objavljuju lažne vesti i tako druge dovode u smešan položaj. Šala se naziva prvoaprilskom, a onaj koji napravi smicalicu u trenutku objavljivanja šale uzvikuje: “Aprili-li”.
Postoje razne verzije tumačenja porekla 1. aprila kao Dana šale i niko zapravo nije siguran kako je običaj nastao, ali u jednom se svi slažu – smeh služi kao dobra terapija i nikome neće naškoditi ako se opusti i nasmeje… makar i na svoj račun.
I dok je bilo onih koji su umeli da preteraju, najveći broj prvoaprilskih šala koje su postale poznate ipak su u svojoj suštini bile bezazlene, originalne i, naravno, smešne. U osmišljavanju nekih od najboljih smicalica, prednjačio je BBC ujedno dokazujući i kolika je moć medija.
Kako MIRIŠE vaš tv program?
Samo nekoliko godina nakon legendarne “berbe špageta” BBC je osmislio prvoaprilsku šalu koja je postala kultna. Naime, 1. aprila 1965. ova televizija je objavila da testira revolucionarnu “Mirisovizija” ("Smell-O-Vision") tehnologiju koja za cilj ima da, putem talasa, PRENESE MIRIS preko televizora.
U studio su doveli “profesora sa univerziteta” koji je tvrdio da je osmislio mašinu koja razlaže mirise na molekule koji se zatim mogu prenositi kroz ekran. Odrađena je i “demonstracija” tako što je u aparat stavljeno nekoliko zrna kafe, a zatim i crni luk.
Gledaoci su zamoljeni da do podneva prijave da li su mogli da osete miris, a lažni profesor je dao i dodatne “instrukcije” - za najbolje rezultate stanite dva metra od svog televizora i njuškajte.
Rezultat? Ljudi su masovno zvali BBC da jave da je “testiranje uspelo” i da zaista osećaju mirise, a neki su išli toliko daleko da su tvrdili da ih i “oči suze od luka”.
Kada je objavljeno da je u pitanju prvoaprilska šala sigurno su se mnogi osećali prilično glupo.
Varijacije na temu
Ova šala je postala toliko kultna da je do sada nekoliko puta ponovljena, uvek sa velikim uspehom.
Već 1977. predavač psihologije na Univerzitetu u Bristolu, Majkl O’Mahoni, koji je bio zainteresovan za istraživanje moći sugestije na mirise, izveo je sličan eksperiment u večernjem programu koji se emitovao u regionu Mančestera. On je predstavio “novu tehnologiju” koja prenosi miris. Rekao je gledaocima da će preko svojih televizora moći da osete “prijatan miris sela” i zamolio ih da jave šta osećaju.
U naredna 24 sata stanica je primila 172 odgovora. Najveći broj je došao od ljudi koji su prijavili da osećaju miris sena ili trave. Drugi su prijavili da su im dnevne sobe ispunjene mirisom cveća, lavande, cveta jabuke, voća, pa čak i domaćeg hleba. Dve osobe su se požalile da im je prenos izazvao polensku alergiju.
Prvog aprila 2007. BBC je rešio da ponovi šalu, samo na novom mediju, obećavajući čitaocima svog sajta da će osetiti miris ako kliknu na određeno mesto i pomirišu ekran.
U čast ove smicalice sličnu prvoaprilsku šalu organizovao je i Gugl 2013. godine.
