NAJSTRAŠNIJI “BRAK IZ INTERESA” U ISTORIJI: Dan kada je HITLER IZDAO STALJINA i ubio milione ljudi

Foto: Ra Boe / Wikipedia

Foto: Ra Boe / Wikipedia

Sporazum Ribentrop—Molotov ili kako se službeno zvao “Pakt o nenapadanju između Nemačke i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika” bio je sporazum između Trećeg rajha i Sovjetskog Saveza potpisan je 23. avgusta 1939. godine u Moskvi.

Osim javnog dela, sadržao je i tajne odredbe kojim je izvršena podela interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Letoniji, Litvaniji, Poljskoj i Rumuniji, piše portal Viralnova.

Tajni protokol je eksplicitno predviđao “političke i teritorijalne promene“ u oblastima navedenih zemalja. Kao posledica ovog sporazuma sve navedene zemlje su napadnute i okupirane bilo od strane Nemačke bilo od strane Sovjetskog Saveza.

Mir sa Sovjetima omogućio je Hitleru da u prvim godinama rata usmeri svoju pažnju na Francusku i Britaniju i da ratuje sa njima bez straha od napada “sa leđa”.

Međutim, obe strane su ostale veoma sumnjičave jedne prema drugoj. Fašističke i komunističke vlade su bili ideološki nespojive i mnogi istoričari danas veruju da su i Hitler i Staljin sve vreme u stvari planirali da izdaju jedan drugog u pogodnom trenutku.

Hitler je samo reagovao prvi…

Opšta pometnja u prvim danima invazije

Foto: Wikipedia

Foto: Wikipedia

Dok su razgovori još uvek bili u toku 1940. godine, nemački diktator je naredio planove za invaziju Sovjetskog Saveza, postupajući po svojim ideološkim željama da osvoji sovjetske teritorije. Staljin je takođe naredio pripreme za odbranu, sumnjajući da pakt neće trajati, ali je na kraju potcenio koliko brzo će Nemačka biti spremna da napadne.

Nemačke oružane snage koje su 22. juna 1941. prešle sovjetsku granicu, bile su tada najmodernije i najbolje pripremljene na svetu sa već stečenim velikim iskustvom iz dotadašnjih ratova u Evropi.

Nemački kodni naziv za invaziju bio je Operacija Barbarosa. Ime je dobila ime po caru Svetog rimskog carstva Fridrihu Barbarosi. Glavni cilj je bio brzo osvajanje celog evropskog dela Sovjetskog Saveza, zapadno od linije koja je povezivala Arhangelsk i Astrahan.

Većina mostova preko graničnih reka odmah je pala neoštećena u ruke Nemaca. Granične delove Crvene armije iznenadila je artiljerijska vatra i vazdušno bombardovanje i stotine sovjetskih aviona uništeno je još na zemlji.

Tehnički, ali pre svega psihički, sovjetske armije nisu bile spremne za rat, i to uprkos mnogim upozorenjima koje je Staljin dobio ne samo od sopstvene obaveštajne službe, nego i iz inostranstva. Zato je na sovjetskoj strani vladala opšta pometnja.

“Umirem, ali se ne predajem”

Tamo gde je Vermahtu pružen organizovan otpor njegove trupe su zaustavljene na samoj granici, a zabeleženi su i pojedinačni primeri neverovatne hrabrosti i prkosa.

Na jednoj od sačuvanih zidina pogranične tvrđave Brest koju su Nemci uspeli da osvoje tek posle mesec dana krvavih borbi, i danas se može pročitati: “Bilo nas je petorica: Sedov, Krutov, J. Bogoljub, Mihajlov, V. Selivanov. Stupili smo u boj 22. juna 1941 … Izginućemo, ali nećemo odstupiti”.

Jedan nepoznati vojnik je napisao: “Umirem, ali se ne predajem. Zbogom otadžbino! 20. jul 1941”.

Uverenost u brzi završetak rata protiv Sovjetskog Saveza bila je toliko čvrsta da su Nemci računali da u najskorije vreme pristupe rešavanju zadataka predviđenih direktivom štaba nemačke Vrhovne komande broj 32 od 19. juna 1941. godine, u kojoj se govori, ni manje ni više, nego o osvajanju basena Sredozemnog mora, severne Afrike, Bliskog i Srednjeg istoka, uz istovremeno obnavljanje “opsade Engleske“.

Međutim, budući događaji će pokazati da su se Nemci poprilično prevarili u svojoj računici.

Rusi kao pretvrd orah

Invazija je dovela do opsade nekih velikih sovjetskih gradova od kojih je svakako najpoznatija opsada Staljingrada koja je trajala tri godine i danas se smatra najkrvavijom bitkom u ljudskoj istoriji.

Sile Osovine su izgubile oko četvrtine ukupnog ljudstva na istočnom frontu i do kraja rata nisu se oporavile. To je bio njihov prvi veliki poraz u ovom ratu.

Istočni front koji je otvorila operacija Barbarosa bio je najveće bojište Drugog svetskog rata, sa najvećim i najbrutalnijim bitkama, velikim ljudskim gubicima i destrukcijom. Za Sovjete, koji su izgubili preko milion vojnika i civila za vreme bitke, pobeda kod Staljingrada je značila početak oslobođenja Sovjetskog Saveza, i put ka konačnoj pobedi nad nacističkom Nemačkom, 1945. godine.